Stari Egipat - Stare civilizacije
Herodot "otac" istorije govorio je da je Egipat "dar" Nila. I
bio je u pravu jer reka Nil je predstavljala žilu kucavicu
najznačajnije drevne civilizacije na Mediteranu. Stari Egipat postojao
je kao suverena država vise od 3000 godina ( od ujedinjenja Donjeg i
Gornjeg Egipta oko 3200 p.n.e pa do Kleopatrine smrti 31.godine n.e).
Ovaj dug period možemo podeliti na četiri veća razdoblja : 1.Doba starog carstva ( od oko 2686 do oko 2181 p.n.e)
2.Doba srednjeg carstva ( od oko 2040 do oko 1782p.n.e )
3.Novo carstvo( od oko 1570 do oko 1070p.n.e )
4.Egipat pod dinastijom Ptolomejida (od 305.p.n.e do 30 godine n.e)
Potom je bio sastavu rimske države, a od 641 je u sastavu arapskog kalifata.
Staroegipatska civilizacija je razvila specifično državno uređenje, religiju, arhitekturu, pismo i umetnost. Po društvenom uređenju, to je bila robovlasnička država, na cijem se celu nalazio faraon koji je istovremeno bio i bog. U vreme najvećeg proširenja obuhvatala je prostor od Nubije do južne Sirije, ali je središte same civilizacije bilo uvek u dolini Nila. Među najznačajnijim civilizacijskim dostignućima koja se prvi put sreću u Egiptu su: pronalazak stakla, hartije, lana, mastila, kalendara, časovnika, geometrije i azbuke; popis stanovništva, pošta, osnovno i srednje obrazovanje, monoteizam, široko rasprostranjena monogamija i etička filozofija.
Značaj staroegipatske civilizacije je u tome što je postavila osnov za sve kasnije mediteranske civilizacije pre svih starogrčku i rimsku i što je dala veliki doprinos u unapređenju, arhitekture ,književnosti, medicine, državne uprave, pisma .
Geografski se područje na kome se razvijala staroegipatska civilizacija može podeliti na dolinu Nila, koja je aluvijalna ravnica, i okolne pustinjske predele.
Dolina Nila je pogodna za zemljoradnju, ali je siromasna rudnim bogatstvima.Stari Egipcani su do ruda(zlata,srebra,tirkiza i bronze) dolazili osvajanjem na jugu i severoistoku (Nubija i Sinaj).
Rec "faraon" znači "velika kuća". Egipćani su ih smatrali "višim bićima" i obraćali su im se imenima koja bi u prevodu značila "sin boga Ra" ili "davalac života kao bog Ra", verujući da nijedno obično ime ne može izraziti veličanstvo određenog vladara.Verovali su da zahvaljujući njihovom služenju vladar uspeva da svako jutro podigne Sunce na nebo i natera Nil da naplavi široka područja plodnim muljem krajem svakog leta. Takođe su verovali da ponude u hrani i vodi koje su svakodnevno činili faraonu obezbeđuju da bogovi hrane duže preminulih Egipćana u zagrobnom životu. Faraon je bio svemoćan, a njegova moć apsolutno neosporna. Osnovna dužnost faraona bila je da održava sistem za navodnjavanje i da gradi i održava hramove bogova. Verovalo se da su faraoni sinovi Horusa, boga sokola, zaštitnika svetlosti i prvog egipatskog faraona.
vidi:
Stari Egipat drugi deo